Autohtone sorte voća i vinove loze predstavljaju dragoceni izvor germaplazme pogodne za oplemenjivanje. Ove sorte su izuzetno prilagođene našim agroklimatskim uslovima i spontano rastu, preživljavaju na našim prstorima i po nekiloko stotina godina. Obzirom da su naviknute na naše agroklimatske uslove, imaju manje poteškoća da se normalno razvijaju. Danak globalizacije bio je potiskivanje starih sorti i upotreba novih sorti i hibrida sa značajno većim prinosom kako bi se mogle ispoštovati sve veće potrebe za hranom sa enormnim porastom svetske populacije. Usled toga, autohtone sorte su značajno potisnute, marginalizovane i sada se mogu jedino naći u starim, zapuštenim voćnjacima i vinogradima, u nepristupačnim predelima i starim seoskim gazdinstvima gde odolevaju svim neprilikama. Takođe, manastrirska imanja su „trezori“ ovih starih sorti gde se sa kolena na koleno prenosilo znanje o voćarstvu i vinogradarstvu, kalemarski i rezački zanat. Poslednjih godina se javilo značajno interesovanje za autohtnonim sortama pa su rasadničari i kalemari počeli proizvoditi- kalemiti sve više starim sorti.
Jabuka : 1) Petrovača suva i kisela 2) Budimka 3) Krstovača 4) Kožara 5) Zelenika 6) Šumaovka 7) Kolačara |
Kruška : 1) Lubeničarka 2) Limunka 3) Vodenjak 4) Arapka 5) Karamanka 6) Krasanka 7) Takuša 8) Ječmenka |
Vinova loza: 1) Tamjanika crna i bela 2) Drenak 3) Plovdina-Lisičina 4) Prokupac 5) Začinak 6) Kadarka – Skadarka 7) Bagrina |
Kajsija : 1) domaća sitna kajsija |
Breskva : 1) vinogradarska |